Dana 4. travnja 2019. uputili smo se put grada Heroja. Ponizno i dostojanstveno u tišini, potaknuti na razmišljanje o našoj povijesti gledanjem video materijala o bivšem logorašu, našem domaćinu, gospodinu Marijanu Gubini. Noćni pazitelj Hrvoje Žunec upoznao nas je s autobiografijom „260 dana“ i tako je naš put u Vukovar i započeo. Djelo je to maloga čovjeka koji je svakodnevnim radom na samome sebi uspio probiti sve barijere, otvoriti oči realno bez predrasuda i mržnje sagledati stvari iz svih kutova. Ključan element bio je odvojiti srce od mozga, osjećaje od razuma – što je posebno teško, pogotovo s tragedijom na svojim leđima. Kao 10-ogodišnja žrtva biva zarobljen 260 dugih dana, proživljava svakodnevne nezamislive patnje, umire nekoliko puta, sahranjuje svoje bližnje i napokon nakon 6420 sati ponovo vidi svjetlo dana.
Gospodin Gubina dočekao nas je vedar i nasmijan na Spomen domu Ovčari – gdje smo slušali o događanjima u noći s 20. na 21. studenoga 1991. Obišli smo i masovnu grobnicu u blizini kako bismo se pomolili i upalili lampione za 261 nedužnu žrtvu. I dalje smo se u tišini uputili u Vukovarsku bolnicu 1991., gdje je u podrumskim prostorijama vjerno rekonstruiran život nekoliko stotina ranjenika i bolničkog osoblja tijekom višemjesečne okupacije grada. Nezamislivi su to bili uvjeti borbe za život, a najdraži podatak je bio da su se tada tamo rodili i neki novi životi i preživjeli zahvaljujući jednom inkubatoru.
Obišli smo i Spomen dom hrvatskih branitelja izgrađen u Borovu naselju na mjestu nekadašnje pošte u kojoj je 1991. godine bilo zapovjedništvo ovog dijela grada. Zgrada je napravljena u obliku čvrsto stisnute šake, koja simbolizira snagu kojom se branio Vukovar od agresije. U središtu Doma je ponor s kupolom uništenog tenka bivše JNA, a okolo su ispisana imena svih poginulih pripadnika 204. vukovarske brigade. Na 12 videoekrana u zidovima mogu se vidjeti ratne fotografije i videosnimke ranih događanja te čuti ratna izvješća kao i podatke o svakom poginulom pripadniku brigade. Ispred Spomen doma je tenk kao znak sile koju su slomili hrabri branitelji te bista Blage Zadre, junaka grada Vukovara koji se borio i vodio branitelje upravo na ovom području Vukovara.
Uputili smo se put Osijeka gdje smo obišli spomenike Domovinskoga rata te imali mali predah u osječkoj ljepotici – baroknom gradu-državi Tvrđi. Na ručak su nas gostoljubivo primili učenici i djelatnici Učeničkoga doma Hrvatskoga radiše, gdje smo se odmorili i okrijepili prije, za nas, iščekivanoga dijela dana – predavanja našega domaćina Marijana Gubine, koji je cijeli dan pratio naše izraze lica te nas pohvalio za angažiranost i interes za naš posjet. Poučio nas je da promišljamo o kulturi mira i da nije dovoljno govoriti „Ne ponovilo se!“, već da svatko od nas treba živjeti s odgovornostima i obavezama. Svatko od nas pojedinačno treba snositi odgovornost za izgradnju mira i harmonije u svome srcu, a ne dopustiti da drugi u nama potiču agresivnost.
Predavanje je djelovalo emotivno na nas, čuli su se jecaji i vidjeli pokreti brisanja suza. Cilj našega puta je bio učenje o vrijednostima Domovinskog rata i Bitke za Vukovar u obrani suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske te razvoj kulture mira kao protuteža za sveprisutnu krizu vjere i morala te nasilnički stil života. Cilj smo ispunili, a u Viroviticu smo se vratili sretni i ispunjeni mirom. I domaćom zadaćom da članovima svoje obitelji i prijateljima pokažemo ljubav i koliko nam znače!
