Učenje u učeničkom domu

Smještaj u učenički dom olakšava nastavak i završetak školovanja u nekom željenom zanimanju za koje škola ne postoji u stalnom mjestu boravka. U učeničkom domu osigurava se stanovanje i sve što se pod tim podrazumijeva kao što je spavanje, odmor, higijenske potrebe, prehrana, provođenje slobodnog vremena i ono zbog čega se došlo u dom, polazak željene škole, prakse i učenje u domu. U domu je propisano vrijeme učenja, ali nije ograničeno i predviđeni su prostori za tu namjenu od sobe do učionica. U domu učenik može kod učenja potražiti pomoć drugih učenika, odgajatelja, posebno u učenju matematike, stranih jezika, hrvatskog jezika, u pripremama za završne radove, ispite i mature, te dobiti pomoć u učenju kako da efikasnije uči.

Najvažnije je da učenik još kad dolazi od kuće zna zašto dolazi u dom, u novu sredinu. U biti dolazi da završi školu i stekne zanimanje, odnosno mogućnost da se dalje obrazuje za neko više, fakultetsko zanimanje. Važno je da učenik zna cilj koji želi postići. Završiti za šumara i zaposliti se u šumariji, završiti za medicinsku sestru-tehničara i raditi u pomoći ljudima, završiti zanimanje kuhara i raditi na pripremi hrane, završiti gimnaziju pa nastaviti školovanje za biologa, kemičara, matematičara, glazbenika, učitelja, liječnika,… Najvažnije je znati cilj koji se želi postići i uporno ići u tom pravcu. Da bi se ostvarilo cilj treba usvajati znanja i sposobnosti, teorijsko i praktično znanje. Treba učiti!

Sve ostalo je gubljenje svog  vremena i novca roditelja!

Da bi se postigao cilj učenik mora svakodnevno učiti.

Učenje se odvija na nastavi u školi kada nastavnici predaju gradivo, ponavljaju, uvježbavaju i ispituju (vrednuju usvojeno znanje i sposobnosti), odvija se na školskoj i vanškolskoj praktičnoj nastavi, te na kućnom, odnosno domskom učenju i utvrđivanju gradiva.

Učenje u domu je klasično usvajanje znanja memoriranjem uz pomoć raznih tehnika učenja. U školi učimo neka opća i općekulturna znanja koja će nam trebati za nastavak obrazovanja ili za maturu! Matura ili završni ispiti su posebni sistemi vanjskog „vrednovanja“ posebno razvijenog u angloameričkom obrazovanju gdje se  učenika ne prati i ne ocjenjuje u svakodnevnom školovanju. A certifikati ili diplome se dijele kao dio prestižnog školovanja koji je nekada bio rezerviran za bogate. Znači, i ovo znanje moramo usvojiti za određeno zanimanje kako je propisano!

Drugi dio učenja vezan je za struku. Stručni predmeti i praktična nastava u školi i van nje vezana su za struku. Važno je da se na praksi znanje usvaja aktivno. Uče se postupci, efikasni pokreti i radnje,  uvježbavaju se neki dijelovi radnje ili cijeli postupci, ispravlja se loše postupke i pokrete, prate se upute i instrukcije nastavnika i instruktora.

Da bi se razumjelo to što se radi, zašto se radi, kako se pravilno radi, kako što u određenim situacijama napraviti – uči se u stručnim predmetima. I ovo se mora!

Učiti se mora redovito, uglavnom svakodnevno, uporno, organizirano i planirano. Učenje, kao i svaki drugi rad traži određeni napor, određeno naprezanje, volju, upornost. Nije sve zanimljivo za učiti, pa se učenik sam sebe mora uvjeriti da mora obaviti i taj zadatak i određeno gradivo naučiti, zapamtiti, odgovarati i upotrijebiti. O tehnikama učenja drugom prilikom!

Iskustva u radu u učeničkom domu su pokazala da sa vrlodobrim i odličnim uspjehom prolaze motivirani učenici koji znaju svoj cilj u životu, učenici koji su stekli radne navike svakodnevnog učenja (mentalnu kondiciju), učenici koji svaki dan uporno uče bar dva sata ili više po potrebi.

Čovjek uči od rođenja do smrti bio toga svjestan ili ne. Uči se oponašanjem drugih, ne samo djeca već i odrasli. To je najjednostavniji način učenja po uzoru na nekog tko nešto radi. Uči se pokušajem i pogreškom, obično osoba sama uči bez mogućnosti imitiranja. Ovaj način učenja zahtjeva puno vremena, jer se sve uči od početka. Na žalost i danas je ovaj način učenja zastupljen kod učenja upotrebe kompjutorskih programa ili mobitela gdje je lakše probati i griješiti nego pročitati upute o upotrebi. Učenje napamet prije svega je učenje nekog gradiva za odgovaranje i  pisanje testova, a kreativne tehnike učenja su nažalost slabije zastupljene, ali korisne jer nas nauče da se u mnoštvu informacija lakše snađemo i organiziramo kako bi smo ih lakše upotrijebili.

U domu se uče i socijalne vještine, odnosno skladan život s drugim osobama što je od izuzetnog značaja za budući život u obitelji i zajednici. Uči se svakodnevnim obavezama i pravilnim navikama.

Jedna od bitnih pretpostavki za uspješno učenje (svih oblika) su znanja, stavovi i navike do sada usvojena kod kuće i u školi. Važno je znati da nitko nije formirana osoba sa 15 godina, pa ni sa 30 ili 50 i više godina. Čovjek uči cijeli život, mijenja se, prilagođava uvjetima života.

Vojo Božić, dipl. pedag

og