Adaptacija na učenički dom

Adaptacija (lat. adaptatio: prilagodba) je proces prilagodbe na novu sredinu i nove uvjete života, a usko je povezana s procesom socijalizacije. Pod adaptacijom se, najčešće, podrazumijeva uspješno suočavanje, prevladavanje teškoća i prilagođavanje promjenama. Dobra adaptacija je preduvjet dobroj socijalizaciji učenika. Zato je adaptacija jedna od prvih i osnovnih zadaća učeničkog doma. U domu je potrebno stvoriti ugodno, podržavajuće i poticajno ozračje kako bi se učenici što lakše prilagodili, posebno u prvim danima dolaska.

        Dolaskom učenika u učenički dom, učenici ostvaruju prvi kontakt s prostorom u kojem će ubuduće provoditi najviše vremena. Također se susreću s mnogo nepoznatih učenika s kojima trebaju živjeti i razvijati međuljudske odnose. Moraju se prilagoditi ne samo na dom nego i na novu gradsku sredinu, novu školu, nove učenike u razredu i nove profesore. Stoga je važno pratiti ih, upoznavati te im pomoći u razvijanju osjećaja pripadnosti grupi i novoj sredini.

        Uloga odgajatelja u tome je presudna, a osobito je bitan prvi kontakt s učenicima. Učenici trebaju osjetiti razumijevanje, podršku, uvažavanje, sigurnost i prihvaćanje. Odgajatelj pruža podršku i pomoć u uspostavljanju odnosa s drugim učenicima, odgajateljima i profesorima u školi. U tom procesu sudjeluju svi – odgajatelji, stručni suradnici i drugi djelatnici, izražavajući empatiju i pozitivan odnos.

        U planiranju i programiranju rada učeničkog doma i odgajatelja, posebno mjesto zauzima adaptacija – u sklopu planiranja tijekom mjeseca rujna, početkom nove školske godine, kada učenici dolaze u učenički dom.

        Program adaptacije u domu provodi se kroz sva odgojna područja i programe. Odgajatelj treba biti upoznat sa zdravljem učenika, njegovim psiho-fizičkim osobinama, načinom učenja, a osobito ako postoje neke poteškoće. Razdoblje adolescencije je često vrlo kompleksno i emocionalno burno životno razdoblje učenika koje samo po sebi unosi brojne promjene u život mlade osobe. Zato je važno tome pristupiti kompetentno, ozbiljno, odgovorno i s puno razumijevanja.

         Važna je i kvalitetna suradnja učeničkog doma s roditeljima/skrbnicima učenika. Roditelje/skrbnike potrebno je upoznati s mogućim problemima u adaptacijskom razdoblju kao što su plač, glavobolja, poremećaji sna, apetita, povlačenje, pojava strahova i sl.

Psihološka separacija predstavlja proces oslobađanja ovisnosti od roditelja i razvoja osjećaja samostalnog identiteta. Adolescent se mora s jedne strane osamostaliti od roditelja, a s druge strane sačuvati osjećaj bliskosti. Određen stupanj separacije je nužan da bi se stekla neovisnost od roditelja. Proces separacije bit će olakšan adolescentima koji su privrženi roditeljima i imaju osjećaj „sigurne baze“ iz koje kreću u vanjski svijet, a koja ih u tome podržava.

          Suradnja sa školom, osobito s razrednicima, također je važna, kao i zajednička podrška svih subjekata u odgojno-obrazovnom procesu. U pravilu je proces adaptacije lakši i jednostavniji kod učenika koji imaju razvijenije socijalne vještine.

          Cilj programa adaptacije u učeničkom domu je pružiti učenicima pomoć i podršku tako da razviju socijalne vještine, steknu samopoštovanje i da na odgovarajući način zadovolje svoje osnovne ljudske potrebe. Važno je uspostaviti pozitivan odnos prema drugima i aktivno sudjelovati u životu i radu učeničkog doma.

                                                                                                                                                                                         Odgajateljica:  Suzana Sokele