U vrijeme kada smo preplavljeni preventivnim porukama #OSTANIDOMA zapitajmo se je li dom uistinu sigurno utočište za svakoga od nas.
U posljednjih nekoliko tjedana bilježi se značajan pad poziva i prijavljenih slučajeva obiteljskog nasilja, ali to ne znači da se ono, promjenom načina života, smanjilo. Naprotiv, zbog mjera socijalnog distanciranja pretpostavlja se da nasilje eskalira iza zatvorenih vrata obiteljskih domova, ali se teže prijavljuje jer su žrtve zatvorene sa svojim zlostavljačima. Osim smanjene mogućnosti povjeravanja uzrokovane stalnom prisutnošću zlostavljača, broj prijava opada zbog pretpostavke kako je problem nasilja trenutno manje važan. U trenutku kada je fokus stavljen na zaštiti ljudi od korona virusa, žrtva je sklona u većoj mjeri trpjeti i šutjeti misleći kako je njezin problem nebitan te kako joj nitko ne može pomoći.
Promjena načina života, obustava hobija i dnevnih aktivnosti, strah od budućnosti, siromaštvo, alkoholizam, gubitak posla, financijska i egzistencijalna nesigurnost samo su neki od stresora koji mogu biti okidači nepoželjnih ponašanja. Uz to, ukoliko osoba do sada nije razvila adekvatne strategije suočavanja sa stresnim situacijama, rizik od nasilnih oblika ponašanja još je veći. To je alarm koji nas upozorava da dodatno obratimo pažnju na obitelji u kojima vladaju disfunkcionalni odnosi. Djeca i mladi su osobito ugrožena skupina. Zbog obustave nastave i ostalih aktivnosti uskraćena im je fizička dostupnost psihologa, pedagoga, liječnika i ostalih stručnjaka kojima su se mogli obratiti za pomoć. Osjećaju se bespomoćno i ne vide izlaza iz cijele situacije. Baš zato je važno reagirati, ne oglušiti se na plač, viku i zapomaganje, nazvati i obavijestiti policiju, centar za socijalnu skrb i ostale ustanove koje pružaju pomoć žrtvama nasilja.
Ovo je situacija u kojoj susjedi, prijatelji, poznanici, bake i djedovi trebaju preuzeti odgovornost, reagirati i zaštiti ranjive skupine. Nerijetko možemo čuti kako su svjedoci znali za opetovano nasilje u obitelji, ali ga nisu prijavili. Difuzijom odgovornosti mislimo kako će netko drugi to učiniti umjesto nas. Zapravo, što je više promatrača u nekoj kriznoj situaciji to je manja vjerojatnost da će netko uistinu i pomoći. Mediji i stručnjaci iz tog su razloga usmjereni na podizanje javne svijesti o porastu obiteljskog nasilja u vrijeme izolacije i važnosti reagiranja kako bi se žrtvama vratilo povjerenje u sustav i pružanje zaštite. Iako su na snazi posebne mjere o svakodnevnom postupanju, bitno je naglasiti kako su policija, centri za socijalnu skrb, stručnjaci te udruge za pomoć i savjetovanje i dalje dostupni, izlaze na svaki poziv prijavljenog nasilja, djeluju prema protokolu i pružaju adekvatnu pomoć. Osim toga, na području Virovitičko- podravske županije aktivno je nekoliko telefonskih linija putem kojih žrtve i svjedoci nasilja mogu dobiti pomoć, podršku i razumijevanje.
Ukoliko si svjedok ili žrtva nasilja ne oklijevaj! Nazovi jedan od sljedećih brojeva!
POLICIJA: 192 ili 112
CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB: 033/ 721-530 ili 033/ 722-834
OBITELJSKI CENTAR: 033/ 800-158
S.O.S LINIJA ZA PSIHOLOŠKO SAVJETOVANJE: 033/721-500
DEŽURNI TELEFON ŽUPANIJSKOG DRUŠTVA PSIHOLOGA: 091/ 547-8464
Stručna suradnica, pripravnica- mag. psihologije Maja Šajatović